hospital NEON - Cheap Flowers mp3 album

HOSPITAL NEON: Cheap Flowers (Slušaj najglasnije, 2013)Točno dvije godine nakon sjajnog EP-ija "Numbers On My Skin" objavljenog za škotski Bearsuit Records došlo je novo izdanje ovog balkanskog duet-benda koji se drži u post-punk vodama inficiranim noise ružionom!Ovaj puta su još zaoštrili zvuk reskih gitara, a Vavaroutasov vokal je postao još mračniji i režaviji poput Nick Cavea mada prvi singl "Good morning angels" priziva duh The Bad Seeds iz novijeg perioda unazad 4-5 godina ili recimo albuma "Let Love In" otprije nešto manje dvadesetak ljeta. Osnovu zvuka čini klasična postava (bas, gitara, klavijature) s programiranim bubnjevima koji djeluju odlupani 'uživo', te prljavi alternativni duh garaže u kojima su koncem 70-ih i početkom 80-ih nastajali neki od ponajboljih albuma i djela post-punka i new-wavea. Da smo kojim slučajem mogli prisustvovati probama The Birthday Party, Gang Of Four ili Au Pairs, vjerojatno bi doživjeli slično iskustvo kakvo se prožima u uvodnoj "Girl alive" koja prvo minutu i pol izranja iz laganije psihodelične gitarističke seanse, a onda eruptira sirovim Gill-ovskim gitarama i rastrganim riffovima koji su utjelovili čitav kasniji noise-rock. Vavaroutas (Housework) reži poput Cavea nakljukanog maliganima i drogama kada još nije niti pomišljao o nikakvom skidanju s ovisništva, a background je pospiješen treperavim elektronskim efektima i synth harmama u fazonu još jednih legendi te epohe - A Certain Ratio.Obrada Roxy Music hita "Love is the drug" je novi pogodak u sasvim bolesnom izdanju punom opsesije i morbidnog ljubomornog egocentrizma naglašenog iznimno uvrnutim vokalom i izvitoperenim gitarističkim zvukovima u mid-tempu, a prave ružione tek potom slijede. Prvo kraći instrumental "007" s kombinacijom čuvene James Bond teme u surf-noise izdanju, potom naslovna "Cheap flowers" pojačana starinskim zvukom klavijatura što neodoljivo asocira na one sintagme Mick Harveya iz najluđih vremena The Birthday Party i ranih The Bad Seeds, da bi ovo djelo završilo s ubjedljivo najprljavijim komadom "Country of the apes" u demo varijanti s potpunim otklonom u noise-rokačinu punu mumljajućih i zavijajućih gitara, te brundavih basova i onog pravog Caveov-skog vokala koji svima nama manjka još od vremena utrnulog Grindermana.Odmaci od ovih ružiona su lagana akustična darkerska "Evergreens" koja opet sakriva eteričan no-wave background sa snažnom završnicom i funkoidna "No harm done" u maniru lagnih eksperimentalnih komada The Pop Group i Trobecovih Krušnih Peći, pa i one stare, mračne, rane Sexe.Kao što je prvi zvanični, gorespomenuti EP "Numbers On My Skin" bio prvorazredno iznenađenje i zaokret iz elektronskog u gitaristički zvuk (prethodno su objavili dva albuma pod nazivom projekt-benda PNDC), ovaj je još veće jer sažima esenciju prave alternativne rokačine na post-punk/noise način. Odnosno, njihova glazba i dalje sadrži sve bitne elemente i obrasce nekadašnjeg elektronskog izraza u sadašnjem gitarističkom izdanju što dovoljno govori o njihovoj kompetentnosti da se transformiraju iz jednog žanra u drugi, a da pri tome stilski ostaju i dalje isti. Naravno, ovaj puta je Vavaroutas vokalom 'zarašpao' u još dublji mrak koji je do sada njegovo najbolesnije, ali istovremeno i najoriginalnije izdanje ističući ga glavnim kandidatom za dostojnog nasljednika glasa i karizme Nick Cavea.Oba palca gore!!!ocjena albuma [1-10]: 9horvi // 01/07/2013